NAJPOPULARNIJI SIREVI ZA PIZZU

Glavni sastojak svih pizza bez kojeg okus na nepcima ne bi bio isti

Svestrana pizza dolazi u brojnim kombinacijama pa se tako i mnoge vrste sira mogu koristiti gotovo bez ograničenja. Osnovna pravila kod odabira sira za pizzu su izbjegavati one vrste koje sadrže visok udio masti jer se one otapaju prilikom pečenja pa je rezultat vidljiva masnoća na pizzi. 

Sir koji se stavlja na pizzu bi trebao biti hladan jer se korištenjem toplog sira on može prepeći pa čak i zagoriti. Sir uvijek treba naribati bilo na sitnije ili krupnije komade, a tvrde sireve je moguće i narezati rezačem na tanke listiće. Sa sirem ne valja pretjerivati pa se na pizzu promjera 30 cm preporuča staviti oko 150g sira. 

Mozzarella 

Mozzarella se smatra klasičnim talijanskim izborom za pizzu. Postoji nekoliko vrsta mozzarelle i sve se vrste mogu koristiti za pripremu pizze, no zbog specifičnog bogatog okusa najhvaljenija je mozzarella od bivoljeg mlijeka. Može se dogoditi da svježa mozzarella na pizzi pusti previše vode čime se dobije gnjecavo tijesto. Tom problemu se može doskočiti na način da se mozzarella zamota u kuhinjsku krpu i objesi kako bi se ocijedila, no ovaj postupak je zahtjevan pa se višak vode može ukloniti i rezanjem mozzarelle na tanke kriške i brisanjem kuhinjskim papirom.

Feta sir

Iako feta sir nije uobičajeno stavljati na pizzu, njegov slani pomalo zemljani okus dobro podnosi pečenje i ne dolazi do narušavanja njegove strukture. Najbolje ga je kombinirati s drugim sirevima.

Sirevi s plemenitim plijesnima 

Razmrvljeni sirevi s plemenitim plijesnima poput gorgonzole ili roqueforta na pizzi se odlično slažu sa svježim povrćem poput rukole i cherry rajčica. Ovakvi sirevi daju posebnu aromu pizzi, međutim, zbog jakog okusa ne treba pretjerivati. Osim u kombinaciji s drugim sirevima, sirevi s plemenitim plijesnima mogu se dodati i u pripremi bešamel umaka kod izrade "bijelih" pizza bez umaka od rajčice.

Parmezan 

Zreli tvrdi sirevi poput parmezana ili sira grana padano pizzi daju profinjenu notu, no zbog delikatnosti njihovog okusa i suhoće, takvi se sirevi ne bi smjeli peći, već se oni ribaju ili režu na tanke listiće i dodaju nakon pečenja.

Gouda 

U našim krajevima na pizzama prevladavaju polutvrdi masni sirevi od kravljeg mlijeka poput goude ili podravca koji imaju kremastu strukturu. Odlični su za kombiniranje s drugim sirevima poput mozzarelle, feta sira, sireva s plemenitim plijesnima pa čak i s dimljenim sirevima ili kozjim i ovčjim.

Izvor: gastro.hr

TRI SAVRŠENE PIZZE

Na pizzu zbilja možete staviti što god poželite, mi donosimo tri provjereno dobra prijedloga za najbolju pizzu

Ttrebate zamijesiti tijesto, a zatim ga namažite s umakom od rajčice pa na njega stavite mini kuglice mokre mozzarelle. Pizzu stavite u pećnicu na 250 stupnjeva celzijusa, na 15-20 minuta. Na kraju dodajte polovice cherry rajčica, masline, svježi bosiljak i pokapajte maslinovim uljem.

Za pizzu bogatu povrćem, napravite tijesto, a zatim ga namažete umakom od rajčice, pospete naribanom mozzarellom te dodate tanko narezane kolutiće tikvice i zrna kuhanog kukuruza. Ponovno pečete na 250 stupnjeva Celzijusa 15-20 minuta, a na kraju dodate svježu rikulu, bosiljak i pokapate maslinovim uljem.

Za pizzu s inćunima postupak je sličan. Napravite tijesto, a prije nego što ga stavite u pećnicu, samo ga polijte maslinovim uljem i pospite naribanom mozzarelom. Ponovno stavite u pećnicu na 250 stupnjeva Celzijusa i 15-20 minuta, a kada je tijesto pečeno, na vrh stavite inćune, cherry rajčice, crne masline i svježi bosiljak te pokapajte maslinovim uljem.

Izvor: www.gastro.hr

ZLATNA PRAVILA ZA NAJBOLJU PIZZU

Pizza koju radite kod kuće može ispasti svakakva, a vjerojatno vam se barem jednom dogodilo da niste bili zadovoljni rezultatom. Znate li što je potrebno za savršenu pizzu?  Donosimo nekoliko savjeta na koje ne bi trebao zaboraviti niti jedan kućni pizza majstor.

Kvalitetne namirnice
Bez kvalitetnih namirnica nema dobre pizze, u tome su jednoglasni, i to je temelj od kojeg treba krenuti. Nikakvi zamjenski sirevi ili šunke sumnjivog podrijetla ne dolaze u obzir.

Svježe i zeleno
Uvijek koristite svježe listiće bosiljka i nikad ga nemojte stavljati u pećnicu jer će uvenuti, već samo na gotovu pizzu. Ista stvar vrijedi i za ostalo začinsko zelenilo.

Maslinovo ulje
Maslinovo ulje u tijestu i na kraju pokapano po pizzi diže sveukupan okus. Obično ulje u tijestu uopće se ne osjeti.

Prhkije tijesto
Ako želite da tijesto vaše pizze bude prhko, onda kombinirajte glatko i oštro brašno, i to tako da glatkog brašna bude nešto više od polovice od ukupne količine.

Umak od rajčice
Za umak od rajčice nikad ne koristite koncentrat. Najbolje je napraviti vlastiti umak od svježih rajčica, a van sezone sameljite kvalitetne pelate. U rajčice dodajte sol, papar, šećer, maslinovo ulje, ružmarin i bosiljak. Što su začini raznovrsniji, to je je umak bogatiji.

Pojačajte temperaturu
Kućnu pećnicu namjestite na najvišu temperaturu. Za dobru, hrskavu pizzu potrebni su viši stupnjevi i kraće vrijeme pečenja. Na 200 stupnjeva Celzijusa nećete doći ni blizu hrskavom tijestu kakvo inače volite u pizzeriji.

Suhomesnato za kraj
Kulen ili pršut uvijek stavljajte na pizzu tek nakon što je pečena, eventualno pred sam kraj pečenja. Ako se dugo peče kulen pusti previše masnoće, a pršut poprimi neobičan i ne baš dobar okus.

Jedite odmah
Pizza je najbolja dok je vruća, tek izašla iz pećnice. Stajanjem tijesto omekša, a slična stvar se događa u kutijama s poklopcima, u kojima se pizza na neki način "upari".

Izvor: www.gastro.hr

RIJEČ PIZZA

Riječi pizza 'popularno jelo od tanka okruglo razvaljana tijesta s nadjevom od sira, šunke, gljiva, rajčice i dr.' i pizzeria 'ugostiteljski objekt u kojemu se priprema i poslužuje pizza' strane su riječi i u hrvatski su standardni jezik preuzete u obliku u kojemu se nalaze u talijanskome jeziku. 

Razlozi što se ne fonetiziraju kao ostali egzotizmi jesu sociolingvistički. Treba ih pisati kurzivom kako bi se označila njihova pravopisna neprilagođenost. U sklonidbi se dodaju padežni nastavci u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika.

Imenica pizza ženskoga je roda i u kosim se padežima sklanja ovako: G pizze, D/L pizzi, A pizzu, I pizzom. Imenica pizzeria ženskoga je roda, a u sklonidbi se u kosim padežima između dvaju završnih samoglasnika umeće j: Gpizzerije, DL pizzeriji, A pizzeriju, I pizzerijom.

Izvor: http://savjetnik.ihjj.hr/

KAKO JE NASTALA PIZZA?

Upoznajte povijest pizze i saznajte koja se smatra prvom inačicom popularnog jela

Najpoznatije jelo u povijesti vuče svoje korijene još iz antičkog doba kada su drevni Feničani, Grci i Rimljani u brojnim prilikama blagovali plosnatu lepinju oplemenjenu mediteranskim začinskim biljem i češnjakom. Čak se i vojska perzijskog kralja Darija hranila zapečenim tankim tijestom sa sirom i datuljama, a kroz vrijeme su brojne mediteranske zemlje razvile svoju verziju nadjeva koju su stavljali na tanko tijesto.

Važna prekretnica u povijesnom razvoju pizze odigrala se dolaskom rajčice u Europu iz južne Amerike 1522. godine. Rajčica se dugi niz godina smatrala otrovnom i koristila kao ukras u vrtovima, no siromaštvo i glad su natjerali stanovnike Napulja da ju dodaju na tijesto te je stvorena prva pizza nalik današnjoj. Pizza je vrlo brzo zaživjela te je tijekom 17. i 18. stoljeća prehranjivala siromašne Napuljske obitelji, a prodavala se na otvorenim štandovima. U 18 stoljeću pizzi počinju dodavati i sir mozzarellu koja se dobivala od mlijeka bivola, a glas o Napuljskom specijalitetu se toliko proširio da su u grad hrlili brojni znatiželjnici željni da isprobaju "jelo seljaka" pripremljeno od strane majstora za pečenje pizza tzv. Pizzaioli.

Rođenje moderne pizze 

Moderna pizza započinje svoj uspon 1889. godine kada je kraljica Margherita di Savoia sa svojim suprugom Umbertom, posjetila Napulj i zatražila tada najpopularnijeg pizzaiolija Raffaele Espositoa da joj pripremi svoj specijalitet. Rafaele, koje mnogi nazivaju ocem pizzem, osmislio je pizzu nadjevenu crvenom rajčicom, svježim zelenim bosiljkom i bijelim sirom mozzarellom koja je asocirala na talijansku zastavu. Kraljicu je pizza oduševila, a u njenu čast dobila je naziv "pizza margherita" i do dan danas najpopularnija je pizza na svijetu. 

Potkraj 19. stoljeća proširio se broj dodataka pizzi pa se tako puni rajčicom, češnjakom, slanim inćunima, gljivama, maslinama, kobasicama i sirom, a konzumira tijekom cijelog dana. Ipak i dalje ostaje popularna tek u Italiji, sve dok masovnom emigracijom Talijana u SAD, nije zakoračila na američko tlo. Doseljenici Talijani najprije je mijese, nadijevaju i peku samo za vlastite potrebe u lokalnim pekarama, no 1905. godine Gennaro Lombardi otvara prvu pizzeriju u New Yorku. Zanimljivo je da Lombardijeva pizzeria postoji i danas i iako nije na istoj lokaciji i dalje koristi originalnu peć iz 1905. godine.

Nakon povijesne 1905. godine u SAD-u se otvara još pizzerija, no pizza je godinama bila prihvaćena tek u talijanskim krugovima. Tek nakon 2. Svjetskog rata kada su se američki vojnici vratili iz Italije i zaželjeli okusa pizze, ona postaje popularna kako u SAD-u tako i u zapadnim zemljama Europe. Amerikanci počinju pizzu doživljavati kao brzu i zabavnu hranu osobito nakon što su je počele promovirati i zvijezde talijanskog porijekla (Frank Sinatra, Joe DiMaggio). Sve to dovodi do otvaranja lanaca pizzerija poput Pizza Huta. Slijedi automatizacija i serijska proizvodnja, a noviteti poput dostave pizze na adresu i smrznutih pizza dovode popularno jelo do svakog kućanstva.

Jeste li znali?

Godine 2009. Europska unija donijela je odluku za zaštitu originalne Napuljske pizze Neapolitan (Napolitana). Ta je pizza odredbom postala dio europske baštine i sve pizzerije koje pripremaju originalnu pizzu Neapolitan moraju poštivati stroge standardne glede sastojake i upotrebljavati samo San Marzano rajčice i mozzarellu od svježeg bivoljeg mlijeka.

Izvor: www.gastro.hr